POČETNA

Bok/ciao/čao starčeki, eto nas ponovno zajedno.

Naše ovogodišnje zajedničko druženje poprima već polako onu snenu i zamućenu auru koja uvijek, poput ljetne sparine što briše liniju koja razdvaja nebo i zemlju, oblači sve lijepe i nezaboravne uspomene. Naš, ne više toliko bistar mentalni sklop (te proklete godine... pa gdje su mi sad naočale!?) igra se tim slikama odbacujući one škakljive momente u kojima smo svi mi praznili tenzije i napore svakodnevnih briga i obaveza velikih ljudi, naša razočaranja uvidjevši da je ipak netko bolji od nas, dok s druge strane uveličava siječanja na naše solo prodore, trice, i besprijekorne ulaze zahvaljujući kojima smo, tako mi svega, SVI MI trebali pobijediti!

Ali ništa se vi ne brinite! Upravo je iz tog razloga tu naš stručni online multimedijalni tim Old Boysa koji je zadužen da takvim omamljujućim pjesmama grčkih sirena naše varljive podsvijesti podari malo konkretnog i realnijeg okruženja. U ova moderna vremena gdje dokumenti i fotografije pišu povijest ostaje nam stoga vrlo malo prostora za pričanje hvalospjeva (e kad sam ja bio...) našim unucima - na ovoj internet adresi vidi se sve.

Uzurpatori trona

Unatoč istinitosti gore navedenih tvrdnji, mora se priznati da ipak postoji elita koja se takvim psiho-auto-cenzurama ne treba zamarati. O kome se radi? Pa naravno, radi se o ovo(i (---), ono, ono, ono...)godišnjim pobjednicima: Deda, Žica, Armando i Patak!!! Da, da, da. Dobro ste čuli.

	Super Deda 2004 na pripremama

Svima onima koji su prijetnjama natjerali službenog fotografa da ovjekovječi njihovu sliku i priliku pored Velike Sv. Kante; svima onima koji su bili svjedoci sramotnom pokušaju da se ta ista Kanta otme pobjedničkoj trojci koja ju je sve ove godine tetošila i brižno pazila; svima onima koji su željeli relativizirati pobjedu blažene trojke raznoraznim pričama i optužbama (a bilo ih je pregršt što dokazuju i fotografije) ponavljamo sa punom odgovornošću da su Deda & co. opet na tronu.

Državni udar

Ova pobjeda nije rezultat nikakve slučajnosti, oh ne! Ona je dapače rezultat fan(t)a(s)tičnog rada i neumornog treniranja, planiranja, odricanja i kvazi religioznog htijenja - ona je ujedno i neoporeciva potvrda ispravnosti one stare poslovice, da iznimka potvrđuje pravilo, kao i one, da kada neće brdo Muhamedu, će Muhamed brdu.

Trojka koja je 2003. godine slavila - Aco, Talaja, Marin i Doc - totalno je podbacila pokazujući lošu igru i premalo želje za pobjedom. Bilo je tu naravno izvlačenja na kao fol neke ozljede i tako to; poznate nam ribičke priče za malu djecu na koje nećemo nasjesti...

	Svi smo stigli. Igra se!!

Organizacijski odbor

Organizacija ovogodišnjeg turnira, priznati ćete, bila je besprijekorna. Ne samo da je organizacijski odbor Old Boysa na sreću ponovno dobio na korištenje fantastičnu dvoranu O.Š. Vladimira Nazora (svi učesnici s oduševljenjem su prihvatili taj povratak: ma Valbruna je previše velika, tribine prazne, voda za tuširanje suviše topla a na ulazu ti gledaju čistoću obuće...smiješno) nego su se i pravila turnira toliko usavršila da je napokon ta naša manifestacija postala nešto toliko kvalitetno da će je tek buduće generacije moći u potpunosti shvatiti i dostojno vrednovati.

Naš je Deda upravo vizionarski odlučio uvesti pravilo dobne granice: ma ljudi moji opasno je sudjelovanje mladih igrača koji se vrlo lako mogu ozlijediti u igri a nije za odbaciti niti psihološko djelovanje gubljenja na mlade ljude koji se potom razočaraju u život i izgube elan koji će im itekako trebati kada postanu punopravni članovi Old Boysa.

Da shvatite koliko organizacijski odbor poštuje i misli na svakog igrača, podsjećamo vas da je turnir počeo, zamislite, ranije nego što je trebao da bi naš Armando bio u mogućnosti odigrati i stići na vjenčanje to isto popodne! I sami znate da je Armando Vičić u više navrata bio vodeći strijelac veteranske lige te bi stoga bila zaista velika šteta da nije mogao prisustvovati ovom happeningu. To da se radi o igraču koji igra u ekipi samoga Dede još više kazuje o nepotkupljivosti našeg sponzora i o snazi njegove ekipe - svi znate koliko je teško igrati sa četiri igrača budući da je četvrti igrač uvijek hladan, nespreman uhvatiti se u koštac sa protivnikom na kvalitetan način i definitivno je minus u svakoj ekipi.

SUDAČKA REFORMA >