Jakov

	Vlado

SUDAČKA REFORMA

Izgreda na turniru nije bilo! Tome treba još jednom zahvaliti Dedi i novom pravilu da je pobjednik onaj koji, nakon igre svako-sa-svakim sakupi najviše bodova. Na taj se način postiglo to da one klasične i svima već zamarajuće finalne utakmice jednostavno --- nema. Zamislite samo one jadne poražene ekipe koje moraju još i gledati kako se prvi i drugi natječu za zlato...

Napokon, stigli smo i do jednog od najbriljantnijih noviteta turnira: uvođenje suđenja.

Kao što znate suđenje samo po sebi podrazumijeva i suce, a mi smo imali dva vrhunska stručnjaka u tom fahu (Majerić - Pešo), koji su maksimalnu profesionalnost i hladnokrvnost iskazali svojim stalnim prisutstvom pored terena ostavljajući dojam u mramoru isklesanih, nepokolebljivih nebeskih čuvara spremnih da i vlastiti život stave na kocku za dobrobit svih nas.

Prije početka turnira održala su se završna savjetovanja sa čelnim ljudima rovinjskog sporta i turnir je bezbrižno mogao započeti.

Mislim da možemo slobodno reći da je suđenje bilo pošteno i imparcijalno. Sa tako temeljitom organizacijom cijelog turnira nikakvih problema nije niti moglo biti. U nekoliko navrata bilo je pokušaja dokazivanja pravde nekih igrača, ali pravda, kao i istina, zna se, relativan je pojam tako da su suci uz kraće stručno pojašnjenje novog pravilnika, a i uz pomoć organizatora, dok si rek'o keks smirili situaciju.

Suci na (ne)djelu

Kao što u svakoj dobroj priči prije ili kasnije negdje nešto zapne, tako se i našim sucima dogodilo da pri pogledu na veličanstvenu Veliku kantu i u njima samima proklije sjeme egoizma i sebičnosti, inače tako stranih osjećaja tim velikanima.

Kao vitezovi u potrazi za Svetim Gralom, i naši su suci, uz podmićivanje i uz sramotnu pomoć jednog od naših umalo otuđili relikviju.

Na sreću, nepobitnost dokaza fotografije na kojoj su uhvaćeni na djelu, vratila je kantu vlasnicima.

<POČETNA | IGRA>