DAN PRVI
Četvrtak 28.04.

Jedrilica koju smo unajmili za regatu, noć je provela u ACI marini nakon što su dan ranije iz Pule u Rovinj s njom dojedrili Erto, Vlado, Armando i Zlatko. Vrijeme je bilo savršeno: vjetar oko 10 čvorova, dan okupan suncem... Patak se oduševio tim svojim prvim iskustvom, a njegov je entuzijazam prešao i na sve nas. Bavaria 49 koju smo iznajmili je čarter jedrilica koja zbog svoje veličine i težine nema takmičarskih ambicija, ali je zato krasi prostrano potpalublje sa dnevnim boravkom, pet spavaćih soba i čak tri kupaonice!

Sa velikim smo ponosom izvjesili zastavu sa grbom grada Rovinja dok je Žica učio postavljati uradi sam špažiće koji služe za kontrolu smjera vjetra.

Zahvaljujemo se svima onima koji su nas došli pozdraviti, te se nadamo da će slijedeće godine biti još više rovinježa na ispraćaju.

Nešto prije 11 sati gumenjacima su se jedrilice počele izvlačiti iz luke nakon čega je sa jedrima trebalo stići do startne linije. Već smo na samom početku uvidjeli da je vjetar veoma slab zbog čega je i sam početak regate pomaknut na 11 i 30.

Prije samog starta veselo nas je došao ispratiti Vlado Širola (sin heroja Širole!). Slikao nas je tako da nas u pozadini krasi Rovinj. Nadamo se da ćemo dobiti fotografiju te je ovdje moći objaviti. Pokazao nam je i svoje razbijeno veslo, trofej nedavnog izlaska na more.

Napokon, u 11 i 30 začuo se start. Uz podivljalog kapetana i vjernih mu mornara započeo je kaos. Trčanju na sve strane, mijenjanju kursa, prebacivanju jedara i zvuku vinčeva došao je kraj tek kada smo uhvatili onu zamišljenu liniju ko jo m bismo trebali najbrže stići do cilja. Plan je bio krenuti nešto sjevernije, te zatim punom parom doletjeti u Pesaro vođeni onim famoznim obalnim (termalno-lunarnim) vjetrom koji mora puhati duž talijanske obale taman onda kada mi tamo budemo prolazili.

Iako je vjetar bio tek oko 2 do 3 čvorova i kretanje minimalno, bili smo zaokupljeni procjenama taktike ostalih nam konkurenata. Tako su neki kretali direktno za Pesaro (kao na primjer Iskra kojemu je ovakav vjetar, zbog lakoće jedrilice, najviše odgovarao), neki su slijedili našu rutu a Peteh je sa punim špinakerom okrenuo južnije očekujući neka drugačija raspoloženja boga vjetra. Vrlo brzo smo imali priliku čuti neprirodan zvuk prvog upaljenog motora kada je jedna od ekipa odlučila preuzeti stvar u svoje ruke.

Kako to inače biva u svim vrstama takmičenja, svatko si nađe svog suparnika; smrtnog neprijatelja čije sustizanje postaje jedini životni smisao. Mi smo našu koncentraciju usredotočili na jedrilicu TZ Rovinja i skipera Daria Činića. Zašto? ...zato! :-) U prvim satima regate Dario je bio oko pola milje ispred nas i krenuo je također sjeverno tako da smo ga vjerno pratili očekujući pravi trenutak gdje će naši rad i znanje uroditi plodom. Taj se trenutak i dogodio kada je vjetar bio skoro na nuli. Dario je iskoristio stanku za kupanje(svaka čast! - more 12 C) i uživanje, a mi smo se lagano približavali, kao uporna kornjača prebrzom zecu. Nakon dostizanja jedrilice i razmjene tekućina (grapu sa glogom za vino), prešli smo u vodstvo koje je trajalo sve do 22.45 sati kada je tim matematičara na brodu TZ Rovinj zaključio da se do Pesara bez motora na vrijeme stići ne može.

Ostatak dana proveli smo u odličnom raspoloženju. Vjetar je i dalje bio nikakav, ali smo njegovu tišinu nadoknadili pričom i pjesmom. Jedna od zanimacija bile su platforme pored kojih smo prolazili, a koje su nam služile kao zvijezde vodilje na morskom bespuću. Na fotografiji je hrvatska platforma Ivana A pored koje smo najbliže prošli.

Ivana A ujedno je bila i znak završetka prvog dana našeg putovanja. Uz slikoviti zalazak sunca i jedrilicu TZ Rovinj na sigurnoj udaljenosti, došao je dugo očekivani trenutak svečane večere uz nikada dovoljno uveličani Armandov tartar biftek. Što drugo reći osim da je isti zaista hvale vrijedan. Dodatna potvrda tome dolazi i iz usta osmogodišnjeg vegetarijanca koji je prvi put prekinuo post upravo radi kušanja famozne Armandove delicije.

Večer i noć proveli smo mirno. Svijetlost zalaska pretvarala se u reflekse talijanskih priobalnih gradova i obrnuto - vjerujemo da je upravo u tim trenucima začeta žuta košulja... Spavanje je bilo u smjenama tako da dežurni kormilar nikada nije bio sam, a od lunarno termalnih vjetrova ni traga ni glasa...

DAN DRUGI