DAN DRUGI
Petak 29.04.

U petak nas je dočekalo nepromijenjeno vrijeme: slab vjetar i prilično visoka temperatura. Kao što se vidi iz priloženog, uživali smo na suncu kao gušteri.

U ranim jutarnjim satima približili smo se talijanskoj obali i držali smo kurs 195 u smjeru Pesara. Odlučili smo ne posustati sve do trenutka kada vidimo da je do Pesara samo sa jedrima nemoguće stići u zadanom roku. Naime, regata se službeno zatvara 25 sati nakon starta u Rovinju, odnosno u 12 i 30.

Do znatnih promjena u našoj brzini nije došlo niti do 11 sati kada smo od Pesara bili udaljeni otprilike 10-ak milja. Sa brzinom od oko 2 čvorova na sat zaključili smo da, na žalost, bez motora ne možemo stići na vrijeme te smo skinuli jedra i okrenuli ključ. Sustigli smo zadnju jedrilicu koja je i dalje bezuspješno cijedila vjetar, a nakon otprilike dva sata uplovili smo u luku Pesaro gdje nas je dočekao striček na biciklu, zapisao vrijeme dolaska i poželio nam dobrodošlicu.

I evo nas nakon punih 25 sati jedrenja napokon na kopnu!

Luka u koju smo pristali ostavila je na nas vrlo siromašan dojam i dodatno naložila našu - već najveću - ljubav prema Rovinju. Naš je dolazak bio popraćen i jednom malom prometnom nezgodom sa, na sreću, samo malim materijalnim posljedicama.

Nakon kratkog pospremanja i pozdrava sa Dariom Činićem i Zlatkom Radićem otišli smo na "doručak" u Lega navale gdje je bio "spreman" doček jedriličarima. Popili smo nezaboravnu kavu (...), pojeli malo pandora i odlučili da je savršeno vrijeme za ručak.

Restoran na koji smo nabasali ostao je neizbrisiva uspomena našeg putovanja. Ne ulazeći u detalje, šaljemo pozdrave na svoj način prijaznom gazdi i popratnoj fauni te nadasve čudne restauracije.

Nakon ručka, uslijedila je kratka šetnja do glavne sportske dvorane grada Pesara. Po putu smo otkrili jednu fascinantnu činjenicu; naime, većina prastarih i funkcionalnih bicikala otključani stoje po ulicama grada. Tako smo došli do zaključka da stanovnici jednostavno po potrebi uzmu bicikl i ostave ga pored svog odredišta, da bi ga na isti način iskoristio netko drugi. Erto je tu teoriju isprobao u praksi i možemo reći da stvar izuzetno dobro funkcionira. Naravno da je bicikl vraćen na svoje mijesto da ne remetimo lokalni red.

Poslije podne proveli smo odmarajući se prije utakmice. Neki su šetali, jeli sladoled, pili pivce ili pak spavali na jahti. U to su doba iz Rovinja, obalnim putem stigli Marin Budiša i Nereo Matohanac. Marinov novi Audi preživio je dugačak put bez problema: popio je malo previše ulja, ali i to se riješilo slijedećeg dana na servisu.

Do dvorane, koja se nalazi blizu Pesara, nekako smo stigli, jedva nagovorivši Marina da će mu Audić tamo biti na sigurnom.

Nabrijani i takoreći sigurni u pobjedu, nakon što smo na zagrijavanju promatrali šestoricu protivničkih igrača, krenuli smo dosta ležerno u utakmicu. Već su nam se nakon nekoliko minuta skratila krila i shvatili smo da je vrag odnio šalu na stranu. Veterani Pesara (Scavolinija) pokazali su odličnu igru. Uz primjernu ekipnu svijest, blokove i oslobađanja sredine terena, te uz čvrstu i mušku igru koja nikada nije prešla u grubost, vodili su čitavu utakmicu te na kraju i pobijedili sa rezultatom 79 - 73.

U našu obranu možemo napomenuti da nam igrati utakmicu punom snagom nakon 25 sati provedenih na pučini nije bilo lako, a iskreno rečeno, iznenadila nas je spremnost i kvaliteta protivničke momčadi. Još im jednom čestitamo na zasluženoj pobijedi, uz obećanje da im na uzvratnoj utakmici neće biti tako lako. U cijeloj toj sportskoj priči treba istaknuti Patka koji je bio naš najbolji strijelac (dodatno objašnjenje o tome pogledajte na njegovom identikitu). Na zajedničkoj fotografiji možete vidjeti da je ovaj put bio i nekako najviši igrač momčadi.

Slomljeni fizički i psihički, otišli smo na večeru u restoran pizzeriju nadomak luke gdje smo nadoknadili kalorije izgubljene za ručkom i na utakmici. Pizze su bile odlične! U međuvremenu večeri su se pridružili Ero (jedan od onih Freudovskih tip fellera; naš Erto i je Ero s onoga svijeta), Vlado i Hugo koji su bili otišli do Leghe navale i vratili se sa našim peharom za osvojeno 1. mjesto u kategoriji. Komisija je nagradila naš trud i upornost! Hvala.

DAN TREĆI