uvod | identikit | dan prvi | dan drugi | dan treći | dan zadnji

Novinar Hugo i njegov stari kolega.

DAN TREĆI
Subota 30.04.

Jutro trećega dana prošlo je laganini uz jutarnju kavicu i šetnju po lungomare Pesara koje podsjeća na bilo koji drugi grad na istočnoj talijanskoj obali. Tu su pješčane plaže, hotel do hotela, restorani, slastičarnice, sportski tereni i puno mladih ljudi. Jedini noćni trač stigao je od Ace koji je loše spavao i izašao prošetati oko 5 sati. Našao je našeg Marina kako zabrinuto kontrolira ulje na autu!!!... :-)

Subotnji su dan označila dva velika događaja. Prvi je prezentacija rovinjske Turističke zajednice gradu Pesaru, a druga je naš odlazak i nastavak regate Pesaro-Rovigno.

Tradicionalna prezentacija Rovinja stanovnicima Pesara i ove godine odrađena je maksimalno kvalitetno. Uz domaća vina, pršut i sir pesaresima je otkrivena naša autohtona istarska kuhinja. Sigurni smo da je dobar broj prolaznika zagrizao za udicu i da ćemo ih sretati po rovinjskim ulicama i plažama već ove turističke sezone.

Nakon što smo pomogli djelatnicima TZ-a u posluživanju, a i u pospremanju (he, he) jela i namirnica, uslijedila je popodnevna stanka prije polaska koju smo iskoristili za kupovinu namirnica, spremanje jahte i odmor. Što se više približavalo vrijeme polaska, il capitano je postajao sve uzbuđeniji i nervozniji. Na slici ga vidite kako daje ključne upute svojim dočasnicima.

Start je bio zakazan u 17 sati. Za izlazak iz luke iskoristili smo (napokon!!!) lagani obalno termalni vjetar koji subotom i inače puše duž talijanske obale.

Odlazak iz Pesara bio je veličanstven; uz oko 70-ak jedrilica svakakvih veličina, bilo nam je drago vidjeti veliki broj gledatelja i navijača koji su nas došli pozdraviti.

Krenuli smo...

Start u Pesaru bio je definitivno najuzbudljiviji dio čitave regate. Veliki broj jedrilica na relativno malom prostoru, dovoljno vjetra i manevre koje su bile potrebne da se prođe pored startne bove dočarali su nam što stvarno znači jedriti.

Prije početka regate, sa posadom TZ Rovinj dogovoreno je interno takmičenje.

Utrkujemo se do prve platforme, a ukoliko mi dođemo prvi (što je po riječima Daria ionako bilo apsolutno nemoguće) dobivamo bijele majice sa motivom regate Rovinj-Pesaro.

Normalno da smo se maksimalno ozbiljno posvetili tom zadatku. Jedrili smo odlično i na samom početku ostavili suparničku jedrilicu milju iza nas.

Kako mu samo ime i govori, obalni vjetar ostao je na obali, tako da smo opet ušli u jednu od onih poznatih bonaca sa brzinom koja se kretala od 2 do 3 čvorova a ponekad i manje. U takvim uvjetima, ponovo se dogodilo da je skiper TZ Rovinja upalio motor i krenuo ka odredištu. Tu smo kapitulaciju veselo pozdravili i ponosno zajedrili u suton.

Ostatak večeri proveli smo standardno: pričajući, klopajući i pjevajući, nakon čega su neki otišli na spavanje a neki ostali u društvu kormilara. Noć je pretežno bila mirna uz nekoliko kratkih momenata kada se vjetar dignuo i pojačao na čak 11 čvorova! Ti su nam rijetki trenuci i dozvolili da slijedećeg dana u Rovinj stignemo jedva na vrijeme.

Dogodila nam se i jedna uzbudljiva situacija. Oko ponoći primijetili smo neka svijetla na 10 sati koja sa nas podsjećala na koču i jedrilicu. Na sreću, Zlatko je primijetio da se "koča" i "jedrilica" već duže vrijeme zajedno kreču i to direktno prema nama - naravno radilo se o povećem brodu kojemu se nismo nimalo željeli inatiti.

Slijedilo je alarmantno buđenje kapetana koji je jadan tek bio prilegao, te hitno raspuštanje jedara i skretanje od 90 stupnjeva. Kada je prilično dugačak brod prošao na nekih stotinjak metara ispred nas, svima nam je laknulo.

DAN ZADNJI